Samoopažanje ili samorefleksija

Samoopažanje ili samorefleksija je promatranje svega u sebi i oko sebe, u granicama mogućnosti, kao da se to događa nekome drugome.

Iz članka Jasmine Kovačev, trenerice EFT-a (Emotional Freedom Technic)

Manje više većina je čula da je naša okolina naše ogledalo. Ako nam nešto smeta i pokreće reakcije u nama, čak i kad nismo svjesni što je to, razlog je u nama, naša okolina nas je podsjetila na nešto odnosno dodirnula nešto u nama.

Da bi bolje razumjeli kako se to manifestira u svakodnevnom životu, navest ću vam primjere iz prakse.

Mira (nije stvarno ime osobe) je naručila i platila stolnu lampu preko interneta. Iz dotadašnjeg iskustva kupovine online, obično joj predmet kupovine stigne u roku od 2-3 dana. Ovaj put se to nije dogodilo. Prošla je nedjelja dana a isporuke nema. Osjeća veliku nervozu zbog toga i odluči da pozove telefonom i provjeri što se događa. Osoba s druge strane veze odgovara da je novac stigao ali nisu vidjeli adresu na koju treba poslati na nisu ni poslali. Mira je sigurna da je stavila adresu, ali ono što nju posebno dodirne je to što ništa nisu učinili po tom pitanju već su je ostavili da čeka, a mogli su je pozvati telefonom ili poslati mail. Toliko je bijesna i uznemirena da se odluči žaliti i naučiti pameti onog tko nije obavio svoj zadatak. Javljaju se razne ideje kako to postići, panično zove supruga da mu ispriča što se događa. Njegove riječi smirivanja nisu pomogle. Na svu sreću osoba A riješi da sagleda što ju je to tako jako pogodilo i zašto toliko pažnju i energiju posvećuje tom događaju prije nego krene u osvetničku akciju. Upravo to je ono što zovemo samorefleksija.

Pitanje – na što me ovaj moj doživljaj čekanja podsjeća i otvara doprinositelje sadašnjoj predimenzioniranoj reakciji. Ovo pitanje otvara informaciju emocionalnnih ožiljaka i okidača koji su njoj i koji su pokrenuli predimenzioniranu reakciju umjesto razumne komunikacije. Podsvijest izbacuje na površinu sjećanje na vrijeme kada je čekala rezultate dijagnoze sa sumnjom na karciom. To vrijeme čekanja joj je bilo kao vječnost kada je osjećala strah, nemoć, bijes… I na kraju je potvrđena dijagnoza.

Nakon isprocesiranih emocija ovog događaja, “isplivava sljedeći”. Otvara se se informacija emocionalnog ožiljka iz vremena kada je polagala prijemni za fakultet i čekala rezultate. Velika nervoza i strah su prisutni dok čeka. Njezini strahovi bivaju potvrđeni – nije prošla prijemni.

Potpuno rješavanje ovih događaja sa svim svojim aspektima na emotivno energetskom i mentalnom nivou dovodi osobu u stanje u kojem situaciju s plaćenom lampom na koju čeka doživljava sasvim drugačije, s mnogo više razumijevanja prema osobi koja ju je iz nekog razloga ispustila iz vida.

Ovo je samo jedan od slučajeva koji vrlo lijepo pokazuje potrebu za samorefleksijom.